07.12.2020.

Misao (Dvostruka krinka)

Kužno nebo u čaran čas
puca u daljini.
Zapušene uši vlaga širi.
Zvižduk u se urasta.
Crni svod oblačne jezičke
uvija kao filmsku traku.
Kroz nju u noć cure zvijezde.
Mliječnom patinom
koče svijet.
Kapci su mi kožno kvasje.
Mjehure svjetlosti noćni zrak u njih suče.
Zrim da vrijeme skače u nesvijest,
dok zaborav u meni stenje.